Manja slova Veća slova RSS

>

Na putu razvoja informatičkog društva svi imamo zadatke

Na putu razvoja informatičkog društva svi imamo zadatke
Datum objave: 18.05.2015 08:50 | Autor: MIDT

Ispis Štampaj stranicu


Prije nego što je 1866. uspješno postavljena prva transatlantska telegrafska linija, poruke između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država putovale su 11 dana. Ove godine, kada je vrijeme sasvim izgubilo značaj za slanje informacija, budući da one stižu gotovo trenutno na nezamislive udaljenosti, mi obilježavamo nekoliko važnih istorijskih datuma. Naime, 150 je godina od potpisivanja prve Međunarodne telegrafske konvencije i osnivanja Međunarodne telegrafske unije, preteče današnje krovne institucije u oblasti telekomunikacija – Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU), odnosno 90 godina od osnivanja Međunarodne radio-amaterske Unije (IARU).

Crna Gora je primljena u članstvo Međunarodne unije za telekomunikacije 21. juna 2006. godine kao 191. država članica i danas se možemo pohvaliti intenzivnom saradnjom sa ovom renomiranom institucijom. Ovu činjenicu treba posmatrati u svjetlu značaja ITU-a koja razvija standarde, radi na ravnopravnom upravljanju radio-frekvencijskim spektrom i satelitskim orbitama u cilju univerzalnog pristupa bežičnim tehnologijama, pruža podršku strategiji unapređenja telekomunikacija u zemljama u razvoju. Bez ove međunarodne organizacije i zajedničkih pregnuća država članica, svijet današnjice bi, barem u pogledu razvoja telekomunikacija i broja korisnika telefonije i Interneta, izgledao mnogo drugačije.

Telekomunikacije oblikuju prostor u kojem živimo i one u najboljoj mjeri ilustruju njegovu elastičnost – prostor se širi, skuplja i mijenja u odnosu na promjene u ekonomskim i političkim imperativima, a telekomunikaciona infrastruktura ih neposredno prati. Ovaj se proces jednako odslikava na globalnom i na lokalnom nivou. Jedan od vodećih teoretičara modernog, umreženog društva, Manuel Kastels, napisao je prije dvadesetak godina, da će globalna ekonomija u XX vijeku doživjeti ekspanziju upravo zahvaljujući snazi telekomunikacija i informacija. Međutim, on je još tada izrazio bojazan da će nejednaka teritorijalna rasporođenost produktivnosti i profita stvoriti “odsječene teritorije” u kontekstu umreženosti, dodatno pojačavajući fragmentiranost već dovoljno nejednake mape svijeta.

Posljednji Globalni izvještaj o informacionim tehnologijama Svjetskog ekonomskog foruma kao da potvrđuje ovu Kastelsovu bojazan – “ICT nije sveprisutan, niti se širi toliko brzo koliko se vjeruje, što pokazuje upornost digitalnog jaza koji opstaje, kako između zemalja, tako i unutar samih država”.

To se dobro vidi na primjeru mobilnih komunikacija – “što se tiče broja mobilnih pretplatnika, on je gotovo jednak broju svjetske populacije. Međutim, pola svjetske populacije i dalje ne posjeduje mobilni telefon, a 450 miliona ljudi i dalje živi izvan dometa mobilnog signala. U zemljama u razvoju postoji veliki digitalni jaz između urbanih i seoskih područja. Takođe, većina mobilnih telefona su telefoni starije generacije. ICT revolucija ne može da se dogodi bez univerzalnog i brzog Interneta. Pa ipak, 90% populacije u zemljama sa niskim ekonomskim standardom kao i 60% globalne populacije uopšte – nijesu nikada pristupili Internetu”. Ovi podaci su me natjerali da se zapitam, da li ovo znači da je termin ‘Network ghettos’ (Thrift, 1995), koji označava prostor sa slabim pristupom telekomunikacijama i samim tim, slabijim socijalnim pozicijama ljudi koji ga naseljavaju, i dalje relevantan?! I to u sred informatičke revolucije!

Informaciono doba nameće neophodnost promjene u urbanim područjima i postavlja zahtjeve pred gradove, prije svega u pogledu telekomunikacionih okvira, kao segmenta opšte infrastrukture, koje moraju zadovoljiti da bi ostali kompetitivni. Trenutno, na planeti postoji 21 megapolis - ogromna urbana područja sa preko 10 miliona stanovnika. U većini gradova na svijetu, pa i u najrazvijenijim zemljama, gradska infrastruktura u pogledu energije, vode, saobraćaja, veoma brzo zastarijeva. Sistemi treba da se istovremeno bore sa rastućom populacijom i povećanim očekivanjima građana, koji žive u razvijenim tehnološkim okvirima, kojima su posljednja dostignuća tehnologije dio svakodnevice. Smart cities su pokušaj odgovora na ovo pitanje – to je rastuće tržište, za koje se procjenjuje globalni potencijal od čak 1.5 triliona dolara. Međutim, i projekti „pametnih gradova“ mogu da postanu projekti odsijecanja i getoiziranja pojedinih teritorija, onako kako je to predvidio Kastels. Na primjer, u zemljama gdje milioni ljudi i dalje živi bez električne energije, vlade istovremeno opredjeljuju ogromna sredstva za izgradnju „pametnih gradova“, za koje mnogi stručnjaci strahuju da bi se mogli pretvoriti u posebne enklave, koje će ostati zatvorene za urbanu sirotinju. The Guardian je nedavno u tekstu pod nazivom „Da li su 100 indijskih pametnih gradova recept za stvaranje projekta društvenog „aparthejda“?“ (Is India s 100 smart cities project a recipe for social apartheid?) naveo primjer Indije, gdje 300 miliona ljudi živi bez električne energije, a Vlada ulaže desetak milijardi u izgradnju 100 pametnih gradova!

Zbog svega navedenog, Međunarodna unija za telekomunikacije zajedno sa zemljama članicama, radi na stvaranju boljeg i ravnopravnijeg svijeta, ulažući posebne napore u kreiranje standarda i strategija u zemljama u razvoju, između ostalog i kroz koordinisane aktivnosti zemalja članica. Značajne razlike u pogledu dostupnosti informaciono-komunikacionih tehnologija između razvijenog i svijeta u razvoju i dalje opstaju, ali ovaj se jaz smanjuje. Svjetska banka procjenjuje da na svakih 10 procenata povećanja penetracije širokopojasnog Interneta, BDP u zemljama u razvoju u prosjeku raste za 1.38 procenata. Na svakih 10 dodatnih mobilnih telefona na 100 osoba, BDP po glavi stanovnika raste više od 1 odsto. Danas u svijetu ima 200 miliona žena manje od muškaraca od ukupnog broja ljudi koji imaju pristup Internetu. Intel je procijenio da bi, obezbjeđivanjem Internet pristupa za dodatnih 600 miliona žena i djevojčica, globalni rast BDP-a bio između 13 i 18 milijardi dolara. To su sve mogućnosti ali i obaveze koje međunarodnu zajednicu očekuju u budućnosti.

Sve promjene koje se moraju dogoditi ili se događaju na globalnom nivou, započinju na nivou nacionalnih država. Dužnost Crne Gore je da na putu izgradnje modernog informatičkog društva ne zapostavi ni jedan segment društva. U tom smislu, naši zadaci su brojni: razvoj i održavanje telekomunikacione infrastrukture, digitalizacija radio difuzije, inicijative usmjerene na prevazilaženje digitalnog jaza u smislu teritorijalne ali i rodne ravnopravnosti, uključivanje manjina, osoba sa invaliditetom, uključivanje mladih u razvoj informatičkog društva, posebni izazovi nas očekuju u cilju modernizacije obrazovnog sistema, razvoja start up-ova, u dijelu pomoći malim i srednjim preduzećima. Ali nemamo samo mi, kreatori politike, zadatke –zadatak crnogorskih građana je da uzmu aktivno učešće u svakom od ovih procesa i da razvijaju svoje digitalne vještine kao dio opšte pismenosti.


Autor:

Prof.dr Vujica Lazović
Potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo i telekomunikacije